22.03.2017.

Ja sam ono što jedino i mogu da budem.

Ljudi vole kada im sebe daješ u malim porcijama, kada pričaš i radiš ono što je njima po volji i što im odgovara, i sve dok si takav, za njih si dobra osoba. Dokle god radiš u njihovu korist, zanemarujući sebe i svoje želje, okolina te nekako prihvata.
Generalno, ljudi nisu spremni da se suoče sa istinom. Nikada. Iako su uvijek uvjerenja suprotna.
Sve što sam radila, radila sam za viši cilj, zapostavljala sebe, imam svoje razloge, koje neću previše iznositi ovdje.
Jako često, skoro pa uvijek, sam samu sebe postavljala na neko zadnje mjesto, trudila se da prema svima ispadnem fer i poštena osoba.
Jednom odlučim sebe staviti na prvo mjesto, odbiti ispuniti nečije prohtjeve jer su suprotni mojim željama i uvjerenjima, i odmah sam najgora osoba na svijetu. Uzalud su bile sve one male i velike stvari koje sam radila, bačeno je u vodu, odbij jednom nešto radi sebe i svog unutrašnjeg mira, i ljudi pokazuju svoje pravo lice. Ono što se krije iza nasmiješene maske i riječi 'uvijek sam tu za tebe'.
Iako samu sebe kidam ovih dana, drago mi je da su neke stvari izašle na vidjelo, jer sada znam kakve su zapravo osobe koje sam godinama smatrala svojim najbližim.
Iako sam ovih dana se odlično provodila, upoznala dosta velikih književnika iz našeg regiona, mnogo velikih ljudi, razmjenjivala misli i ideje, radila ono što najviše volim, a što se kod nas zove 'pametovanje', ove stvari su mi kopkale nutrinu, grickale je pomalo, začinile sve nekim gorkim začinom.
Dobrota naplati jako visoku cijenu.

18.03.2017.

I wanna do bad things with you.

What a daaaay.
Jutros izašla iz kuće oko 10 i vratila se tek u 18h. Waaahhh. Premorena sam. Neki sastanci, pomaganja, sređivanja, promovisanja, jer ja moram biti uključena u svaku volontersku organizaciju (budala, znam).
I cijela naredna sedmica neće biti ni malo bolja. Wish me good luck.
Ma, jedva gledam. Trebala sam učiti večeras, ali ništa od toga, nadam se da ću stići sutra uhvatiti sat-dva, barem nešto za školu da završim.
Eeh, u svoj toj trci i frci, u jednoj od grupa u kojima volontiram (danas imali sastanak, nekih sat vremena) bilo je Gospodin Seksi. Waahhh. K'o za inat je morao sjesti pored mene, malo smo pričali, jer se eto, poznajemo od nedavno.. ma ludnica. Jedva čekam sljedeći sastanak. Hihi. Oh, the less I say, the better.
Elem, jedna od neugodnih situacija. Starija žena, ilitiga nena, mi je danas nudila neki keks koji definitivno ne volim, a inače skoro pa nikako ne jedem slatkiše, because bubuljice. I navalila ona, navalila i navalila. Ama ženo neću, trudim se biti pristojna, a ona samo što mi nije u usta strpala taj keks. Ma ne razumijem ovaj naš narod, posebno stariji, to kad navali da nešto uzmeš jesti, ne može im se dokazati da nešto NEĆU i NE VOLIM. Ono, popusti malo. Počastila si, okej, hvala ti, valjda je moj izbor želim li ili ne. Nema potrebe za panikom jer neću. Uh, kako me to nervira. Nije ni čudo što iz dana u dan postajem sve više introvertna.
Također, dok sam bila vani, stajala pored nekih stepenica, telefonirala, bio je u blizini neki golub, a iza njega momak, poprilično visok. I tip bukvalno podiže nogu i kao da šutne goluba, malo je falilo i mene da šutne.
Helou, čemu to?!
Einstein je zaboravio reći da je i šabanizam balkanaca beskonačan.
Sve u svemu, zanimljiv dan. Pun nerviranja. Ali dobar zbog nečega.
Pogođajte zbog čega. Mehehehe.

16.03.2017.

chemistry is love

Image and video hosting by TinyPic

14.03.2017.

Walls.

Nekada sam vjerovala, ili barem sam željela da vjerujem u to, koliko je svijet lijep, žmirila na negativnost i tamu koja se zapravo nalazi. Nekad sam gledala na svijet dječijim očima, svugdje pronalazila komadiće ljubavi i sreće.
Odavno to ne radim.
Odavno, od kada je sva negativnost, oholost, izopačenost, tama naše sadašnjice prešla na viši nivo, da više nisam mogla žmiriti na nju, niti je jednostavno ignorisati.
Po prirodi sam ranjiva i osjetljiva osoba, iako sam to zakopala duboko u sebe, tako da ništa od toga ne izlazi na vidjelo pred drugim ljudima.
Krijem sebe u sebi.
Jer, ako svima dopustim da mi se približe, ako ikome otkrijem te ranjive dijelove, ako otkrijem ono što jesam, bojim se da će to iskoristiti protiv mene.
Jedna osoba je to već uradila. Od tada ne dam nikome da mi se približi dovoljno da pronađe mene u meni.
A ovi zidovi koje sam izgradila.. mislila sam da će oni da odbijaju ljude, a zapravo drže mene zatočenu unutra.
Bojim se. Priznajem. Bojim se reći bilo kome šta me muči, a dosta toga me muči, i ne znam gdje sve to da izbacim. Bojim se ljudi koji mi se žele približiti.
A isto tako se bojim i ove samoće.

13.03.2017.

fitness time

Ii tako sam se danas ponovo vratila na fitness.
Odličan je osjećaj poslije treninga, nadam se da ću do ljeta postići ono čemu težim :D
Na svojih 165cm imam 56kg i sa time lijepo oblikovano tijelo, ali žensko k'o žensko, nikad zadovoljno. He hee.
Danas pričali o odlasku u Zenicu, izgleda da će biti ovaj ili sljedeći petak, dok se skontamo za prijevoz.. malo se 'razrahatit' i prohodati.
I da, išla na šišanje danas. Uvijek mi je žao svakog milimetra kose, jer imam jako dugu kosu, ali što se mora - mora se.
Eto, danas je bio jako lijep dan, ispunjen, imam još par sati za ubiti sa nečim, do spavanja. Cheers.

13.03.2017.

Dobro jutrooo :))

11.03.2017.

.

10.03.2017.

Dreams.

Sama sam sebi najveći prijatelj i neprijatelj.
Loše spavam, u posljednje vrijeme ga stalno sanjam sa njom, nakon toga teško opet zaspim, vječito sam umorna i neraspoložena.
Možda je i od stresa, od toga da mi fale dugi razgovori i opuštanja sa njim, od toga što sam sebi postavila previsoke ciljeve te sada se moram dobro potruditi kako bih sve ispunila, to je ujedno i dobro i loše, uništavajuća harmonija. Možda trebam prihvatiti zagrljaj nekog drugog, možda se trebam opustiti, možda pretjerujem.
Možda, možda, možda...
Ne znam.
tumblr_ok5g1lN0771rpuw07o1_540



09.03.2017.

Svačija sam bez ikoga svoga.

Jučer je dan bio 'nako', niti dobar niti loš, dobila sam 2 ruže i nešto slatkiša, iskreno nisam morala ni to, jer nikada nisam bila uzbuđena oko tih stvari, i uvijek sam jedva čekala da prođe cijela halabuka. Ipak, zahvalna sam na tome, i osobama od kojih sam dobila, jer sitnice čine svijet.
Počastila sam samu sebe novim losionom za tijelo (iako ih imam punu policu, ljubav hehe) i nekim proizvodima za lice.
Sutra ću se počastiti novom knjigom, vidjela sam da su dobili nove hrpe na trafikama.
Okrivila sam sve ove osjećaje prema njemu koji su počeli pomalo da nestaju za ovaj osjećaj samoće. A iskreno, ne vjerujem da je do toga, mislim da mi jednostavno fali onaj osjećaj pripadnosti nekome, neki pokušaji romantike i zagrljaji.
Tokom marta planiram otići do Zenice i Sarajeva, tokom aprila u Zagreb u veeeliikii shopping, veseli me to, nadam se da će ići sve po planu, ako Bog da.
Vraćam se učenju. -_-

07.03.2017.

oh oh

Rješavam ukrštenice, pijem čaj, i razmišljam kako mi nešto ili neko fali (nedefinisano, zasad). Eh.
Lonely.
+ novi dizajn, za sad heheee


Stariji postovi



Ein jeder Engel ist schrecklich.